Prvo što su mi oči ugledale bila je jarka, bijela svjetlost.
Nalazila sam se u nekoj nepoznatoj sobi, bijeloj
sobi. Zid do mene prekrivali su dugi, trakasti zastori; nad
glavom su mi blještala svjetiljke, zasljepljujući me. Sjedila
sam u tvrdoj, neravnoj postelji - krevetu sa šinama. Jastuci
su bili pljosnati i grudičasti. Odnekud izbliza dopiralo
je nekakvo neugodno pištanje. Nadala sam se da to znači
da sam još živa. Smrt ne bi smjela biti ovoliko neudobna.
Ruke su mi bile obavijene prozirnim cjevčica, a
nešto mi je bilo Zalijepljeno preko lica, pod nosom. Podigla
sam ruku da to strgnem sa sebe.
"E, nećeš." I hladni su mi prsti ulovili ruku.
"Edward?" Blago sam okrenula glavu i opazila njegovo
jedinstveno lice tek na pedalj-dva od moga, brade
položene na rub moga jastuka. Opet sam shvatila da sam
živa, ovaj put sa zahvalnošću i ushita. "O, Edward,
tako mi je žao! "
440 "sssss", umirio me. "Sada je sve u redu."
"Što se dogodilo?" Nisam se jasno sjećala, a pamćenje
mi se pobunilo kad sam se pokušala prisjetiti.
"Skoro sam zakasnio. Mogao sam zakasniti ", prošaptao
je izmučenom glasom.
"Bila sam tako glupa, Edward. Mislila sam da on
ima moju mamu. "
"Sve nas je nasamario."
"Moram nazvati Charlieja i mamu", shvatila sam
kroz omamljen izmaglica.
"Alice ih je nazvala. Renée je tu - pa, tu je u bolnici.
Upravo je otišla nešto pojesti. "
"Tu je?" Pokušala sam se uspraviti, ali u glavi mi se
samo još jače zavrtjelo, a on me rukom nježno gurnuo
natrag na jastuke.
"Brzo će se vratiti", obećao mi je. "A ti trebaš mirovati."
"Ali što ste joj rekli?", Uspaničila sam se. Nije mi bilo
stalo do tješenje. Mama mi je tu, a ja se oporavljam od
napada vampira. "Zašto ste joj rekli da sam ovdje?"
"Pala si niz dva stubišta, pa kroz prozor." Pričekao je.
"Moraš priznati, to je sasvim moguće."
Uzdahnula sam, a to me zaboljelo. Pogledala sam
svoje tijelo pod plahtama, golemu kvrga na mjestu gdje
je nekad bila moja noga.
"Koliko sam stradala?", Upitala sam ga.
"Slomljena ti je noga, slomljena su ti četiri rebra, lubanja
ti je malo napukla na nekoliko mjesta, modrice ti
prekrivaju svaki pedalj kože i izgubila si puno krvi. Dali
su ti nekoliko transfuzija. To mi nije bilo drago - od
toga si neko vrijeme mirisala skroz pogrešno. "
"Ta ti je promjena zacijelo ugodno pala."
"Ne, meni se sviđa tvoj miris."
441
"Kako ste to izveli?", Tiho sam ga upitala. Smjesta je
shvatio što ga to pitam.
"Nisam siguran." Odvratio je pogled od mojih ljubopitljivih
očiju, podigao mi ruku umotanu u gazu s
postelje i nježno je primio, pazeći da ne poremeti žicu
koje me spajala s aparatom.
Strpljivo sam pričekala ostatak.
Uzdahnuo je ne uzvrativši mi pogled. "Bilo je to
nemoguće ... spriječiti ", prošaptao je. "Nemoguće. Ali
uspio sam. "Napokon me pogledao, napola nasmiješen.
"Mora da te volim."
"Zar nemam jednako dobar okus i miris?", Uzvratila
sam mu osmijeh. Lice me zaboljelo.
"Još bolje - bolje nego što sam zamišljao."
"Oprosti", ispričala sam se.
Podigao je pogled prema stropu. "Od svega za što bi
se imala razloga ispričati. "
"Za što da ti se ispričam?"
"Za to što si mi zamalo zauvijek oduzela sebe."
"Oprosti", opet sam se ispričala.
"Znam zašto si to učinila." Glas mu je bio utješan.
"Svejedno je bilo nerazumno, naravno. Trebala si me
pričekati, trebala si mi reći. "
"Ne bi me pustio da odem."
"Ne", složio se mračnim tonom, "ne bih."
Počela su mi se vraćati neka vrlo neugodna sjećanja.
Stresla sam se, a onda i lecnula.
Smjesta se zabrinuo. "Bella, što je?"
"Što je bilo s Jamesom?"
"Nakon što sam ga maknuo s tebe, Emmett i Jasper
su se pobrinuli za njega. "U glasu mu se čuo tračak žestokog
žaljenja.
442 To me zbunilo. "Nisam ondje vidjela Emmett i Jasper."
"Morali su izaći iz prostorije ... bilo je puno krvi."
"Ali ti si ostao."
"Da, ostao sam."
"A Alice, i Carlisle ...?", Rekla sam u čudu.
"I oni te vole, znaš."
Bljesak bolnih prizora iz mog zadnjeg susreta s Alice
podsjetio me na nešto. "Je li Alice vidjela snimku?", Upitala
sam ga sa strepnjom.
"Je." Nov mu je prizvuk zatamnio glas, ton čiste mržnje.
"Stalno je bila u mraku, zato se nije sjećala."
"Znam. Sad joj je jasno. "Glas mu je bio uravnotežen,
ali lice mu je bilo crno od gnjeva.
Pokušala sam mu dotaknuti lice slobodnom rukom,
ali nešto me spriječilo. Spustila sam pogled i opazila
kako mi Intravenozna cjevčica povlači ruku.
"Auh." Lecnula sam se.
"Što je sad?", Upitao me strepeći - odvratila sam mu
misli, ali nedovoljno. Sumornost mu se nije posve izgubila
iz očiju.
"Igle", objasnila sam mu, odmaknuvši pogled od one
u svojoj ruci. Usredotočila sam se na jednu iskrivljenu
stropnu ploču i nastojala duboko disati usprkos tupoj
boli pod rebrima.
"Boji se igle", promrsio je u bradu i odmahnuo glavom.
"O, sadistički vampir koji je Kani mučiti do smrti,
to može, nema frke, otrčati će mu u susret. A Intravenozna,
s druge strane ... "
Zakolutala sam očima. Bilo mi je drago otkriti da
je barem njegova reakcija bila lišena boli. Odlučila sam
promijeniti temu.
443
"Zašto si ti ovdje?", Upitala sam ga.
Zagledao se u mene, a očima su mu promakle prvo
zbunjenost, a zatim i povrijeđenosti. Vjeđe su mu se stisnula
kad se namrštio. "Želiš li da odem?"
"Ne!", Pobunila sam se, užasnut tom pomišlja. "Ne,
htjela sam reći, iz kojeg razloga moja majka misli da si
ti tu? Moram jasno shvatiti kako glasi moja priča dok se
još nije vratila. "
"O", rekao je, a čelo mu se opet izgladilo u mramor.
"Došao sam u Phoenix da ti pokušam utuviti pamet u
glavu, da te nagovorim da se vratiš u Forks. "Raširene su
mu oči bile tako iskrene i uvjerljive da sam mu gotovo i
sama povjerovala. "Pristala si da se nađeš sa mnom, te si
se odvezla u hotel u kojem sam odsjeo s Carlisleom i Alice
- Naravno, došao sam s roditeljskim dopuštenjem ",
dodao je kreposni, "ali spotaknula si se na stubištu dok
si išla do moje sobe i ... pa, ostatak znaš. Samo, nisi se
dužna sjećati nijedne pojedinosti; imaš dobar izgovor da
ti sitniji detalji budu malo mutni u glavi. "
Načas sam promislila. "Priča ti ima brojne manjkavosti.
Recimo, nema slomljenih prozora. "
"Ne baš", rekao je. "Alice je dala malo previše oduška
pri lažiranje dokaza. Sve je to vrlo uvjerljivo sređeno --
vjerojatno bi mogla tužiti hotel, kad bi htjela. Nemaš
razloga za brigu ", obećao mi je i pomilovao mi obraz
najmekša dodirom. "Sad ti je jedina dužnost da se
oporaviš. "
Bolovi i sedativi nisu me tako ošamutili da ne bih
reagirala na njegov dodir. Piskutanje aparata odjednom
je pomahnitalo - on više nije bio jedini koji čuje kako
mi se srce joguni.
"To će biti malo sramotno", promrmljala sam u bradu.
444 Zakikotao se, au oku mu je sinu proračunat pogled.
"Hmm, pitam se ..."
Polako se prignula; piski su podivljali prije nego što
su me njegove usne i dotakle. Ali nakon što se to dogodilo,
iako je pritisak bio najblaži mogući, piskutanje je
potpuno prestalo.
Naglo se odmaknuo od mene, a prestravljenost se
pretopili u olakšanje na njegovu licu kad je aparat objavio
ponovno pokretanje moga srca.
"Izgleda da ću morati biti još pažljiviji s tobom nego
ili. "namrštio se.
"Nisam te izljubila do kraja", prigovorila sam mu.
"Ne tjeraj me da dolazim do tebe."
Iscerio se i sagnuo da usnama blago takne moje. Aparat
je poludio.
Ali onda su mu se usne zategnule. Odmaknuo se
unatrag.
"Mislim da ti čujem majku", rekao je i opet se iscerio.
"Ne ostavljaj me", ciknula sam, prožeta naletom iracionalne
panike. Nisam ga mogla pustiti - mogao bi mi
se opet izgubiti.
Na jednu kratku sekundu očitao je stravu u mojim
očima. "Neću", svečano je obećao, a onda se osmjehnuo.
"Malo ću dremnuti."
Premjestio se sa stolca od tvrde plastike kraj moga
uzglavlja na tirkizna naslonjač od skaja pri dnu postelje,
spustio naslon do kraja i zažmirio. Posve se umirio.
"Ne zaboravi disati", došapnula sam mu sarkastično.
Duboko je udahnuo, žmireći i dalje.
Sad sam već čula majku. Razgovarala je s nekim,
možda medicinskom sestrom, i zvučala umorno i uzrujano.
Došlo mi je da iskočim iz kreveta i otrči do nje,
445
da je smirim, da joj dam Riječ da je sve u redu. Ali nisam
bila u stanju skakati, pa sam je nestrpljivo pričekala.
Vrata su se odškrinuo, i provirila je kroz njih.
"Mama!", Pozdravila sam je šapatom, puna ljubavi i
olakšanja.
Opazila je nepomičnog Edwarda u naslonjaču i prišla
mi na prstima.
"Nikad te ne napušta, je li?", Promrmljala je, više za
sebe.
"Mama, tako mi je drago što te vidim!"
Sagnula se da me nježno zagrli, a ja sam osjetila kako
mi se tople suze slijevaju niz obraze.
"Bella, bila sam sva izvan sebe!"
"Oprosti, mama. Ali sada je sve u redu, nije ništa
strašno. "Stala sam je tješiti.
"Ma samo sam sretna što te napokon vidim s otvorenim
očima. "Sjela je u dno postelje.
Odjednom sam shvatila da pojma nemam koji je ovo
dan. "Koliko su bile zatvorene?"
"Petak je, dušo, dosta dugo si bila u nesvijesti."
"Petak?" Zgranuo sam se. Pokušala sam se sjetiti koji
je dan ono bio kad sam ... ali nisam htjela razmišljati o
tome.
"Morali su te neko vrijeme držati pod sedativima,
srećo - sva si puna ozljeda. "
"Znam." Osjećala sam ih.
"Imaš sreću što je doktor Cullen bio na licu mjesta.
Tako drag čovjek ... samo, vrlo mlad. I izgleda mi više
kao maneken nego kao liječnik. "
"Upoznala si Carlislea?"
"I Edwardovu sestru Alice. Krasna djevojka. "
"Nego što", zdušno sam se složila.
446 Bacila je pogled preko ramena prema Edward, koji
je ležao sklopljenih očiju u naslonjaču. "Nisi mi rekla da
imaš tako dobre prijatelje u Forks. "
Zgrozila sam se, a onda i prostenjala.
"Što te boli?", Ustrašeno me upitala i opet se okrenula
prema meni. Edward me načas pogledao.
"Sve je u redu", smirila sam ih. "Samo dok pazim da
se ne mičem. "Vratio se u lažni drijemež.
Iskoristila sam trenutnu majčinu smetenost zadržati
razgovor podalje od mojeg ne posve iskrenog ponašanja.
"Gdje je Phil?", Upitala sam je.
"Na Floridi - o, Bella! Nikad nećeš pogoditi! Baš kad
smo mislili otići, najbolje vijesti! "
"Phil je potpisao ugovor?", Pretpostavila sam.
"Da! Kako si pogodila! Za Suns, možeš li ti to vjerovati? "
"Baš super, mama", rekla sam što sam oduševljenije
mogla, iako baš nisam znala što to znači.
"A tebi će se Jacksonville jako svidjeti", zanijeti je
dodala dok sam tupo buljila u nju. "Malo sam se brinula
kad je Phil počeo pričati o Akron, zbog snijega i svega
toga, jer znaš koliko ne volim hladnoću, ali sad Jacksonville!
Uvijek je sunčano, a vlaga zbilja nije tako strašna.
Našli smo preslatku kućicu, žutu, s bijelim obrubom, i
s trijemom točno kao u starim filmovima, is golemim
hrastom, i još je na samo nekoliko minuta od oceana, a
ti ćeš imati vlastitu kupaonicu - "
"Čekaj, mama!", Upala sam joj u riječ. Edward je još
žmirio, ali izgledao je odviše napeto da bi itko povjerovao
da spava. "O čemu ti to? Ne idem na Floridu. Ja živim
u Forks. "
"Ali više ne moraš, budalice", nasmijala se. "Phil će
447
sad moći daleko češće biti s nama ... puno smo pričali
o tome, a ja imam namjeru napraviti kompromis što se
njegovih gostovanja tiče, pola puta ću biti s tobom, a
pola s njim. "
"Mama." Malo sam se premišljala kako to najtaktičnije
kažem. "Ja želim živjeti u Forks. Već sam se
udomaćio u školi, imam i nekoliko prijateljica "- opet
je bacila pogled na Edwarda kad sam je podsjetila na prijatelje,
tako da sam povela temu u drugom smjeru - "a
Charlie me treba. Da znaš kako je on sâm tamo gore, a
kuhati ne zna baš nimalo. "
"Željela bi ostati u Forks?", Upitala me zbunjeno.
Već sam taj pojam bio joj je nezamisliv. A onda je pogled
opet načas pao na Edwarda. "Zašto?"
"Rekla sam ti - škola, Charlie - au!" To sam slegnuo
ramenima. Što mi nije bilo pametno.
Ruke su joj bespomoćna zatitrale iznad mene dok je
pokušavala naći neko mjesto koje bi bezbolno mogla potapšati.
Zadovoljila se mojim čelom; nije bilo previjen.
"Bella, srećo, pa ti mrziš Forks", podsjetila me.
"Nije tamo tako loše."
Namrstila se i počela naizmjence gledati Edwarda pa
mene, ovaj put vrlo značajno.
"Je li to zbog ovog dečka?", Prišapnula mi je.
Zaustila sam slažem, ali pomno mi je promatrala
osoba, pa sam znala da bi me prozrela.
"Djelomično", priznala sam joj. Nije bilo potrebe da joj povjeravam veličinu njegova udjela. "Onda, jesi li
imala prilike porazgovarati s Edwardom? ", upitala sam
je.
"Jesam." Zastala je, gledajući ga posve nepomičnog.
"I htjela bih popričati s tobom o tome."
448 Ajoj. "O čemu to?"
"Mislim da je taj dečko zaljubljen u tebe", optužila ga
je, govoreći i dalje prigušeno.
"I ja mislim da je", povjerila sam joj se.
"A što ti osjećaš prema njemu?" Vrlo je slabo prikrila
razmahanu radoznalost u svome glasu.
Uzdahnula sam i pogledala u stranu. Ma koliko da
sam voljela mamu, ovaj razgovor s njom nisam htjela
voditi. "Moglo bi se reći da sam luda za njim." Eto - to
je zvučalo kao nešto što bi jedna tinejdžerka mogla reći
za svoga prvog dečka.
"Pa, djeluje mi vrlo simpatično, ak tome je, tako mi
svega, i nevjerojatno zgodan, ali ti si tako mlada, Bella ... "
Čula sam joj nesigurnost u glasu; koliko me pamćenje
služi, to je bilo prvi put od moje osme godine života da je
ona pokušala nastupiti is trunkom roditeljskog autoriteta.
Prepoznala sam taj razboriti, ali čvrsti ton iz razgovora
o muškarcima koje sam vodila s njom.
"Znam ja to, mama. Ne brini ti ništa. Samo sam se
malo zatelebala ", utješila sam je.
"Ma tako je", složila se. Nije joj trebalo puno da se
smiri.
Zatim je uzdahnula is krivnjom se u očima osvrnula
prema velikom, okruglom zidnom satu.
"Moraš ići?"
Zagrizla se za usnu. "Phil bi me uskoro trebao nazvati ...
Nisam znala kad ćeš se probuditi ... "
"Nema frke, mama." Pokušala sam smiriti olakšanje,
da je ne uvrijedim. "Neću biti sama."
"Brzo ću se vratiti. Spavala sam ovdje, znaš ", dala mi
je do znanja, sva ponosna na sebe.
"O, mama, ma ko te na to tjera! Spavaj ti - neću to
449
ni primijetiti. "komešanje sedativa u mozgu čak mi je i
sada otežavalo koncentriranje, iako sam, izgleda, spavala
danima.
"Previše me bilo strah", plaho mi je priznala. "U susjedstvu
se dogodio neki zločin, a znaš da ne volim
tamo biti sama. "
"Zločin?", Upitala sam je ustrašeno.
"Netko je provalio u onaj plesni studio iza ugla i spalio
ga do temelja - nije baš ništa ostalo od njega! A pred
njim je ostavio ukradeni auto. Sjećaš se kad si tamo plesalo,
dušo? "
"Sjećam se." Stresla sam se i lecnula.
"Mogu ostati s tobom, maleno moje, ako me trebaš."
"Ne, mama, bit će sve u redu sa mnom. Edward će
biti uz mene. "
Imala sam dojam da upravo zato i želi ostati. "Vratit
ću se večeras. "To mi je zvučalo u isti mah i kao prijetnja
i kao obećanje, a dok je to govorila, opet je bacila pogled
prema Edward.
"Volim te, mama."
"Volim i ja tebe, Bella. Samo pripazi malo dok hodaš,
srećo, ne želim te izgubiti. "
Edward oči ostale su sklopljene, ali širok mu se
osmijeh načas pojavio na licu.
Nato je jedna medicinska sestra užurbano ušla mi
provjeri sve cjevčice i žice. Majka me poljubila u čelo,
potapšala mi previjen ruku i otišla.
Bolničarka je provjeravala papirnati ispis moga elektrokardiografa.
"Plašiš se nečega, srce? Bilo ti se tu na jednom mjestu
podosta ubrzalo. "
"Sve je u redu", potvrdila sam joj.
450 "Reći ću tvojoj dežurnoj sestri da si se probudila.
Svratit će te obiđe za koju minutu. "
Čim je zatvorila vrata, Edward se našao uz mene.
"Ukrali ste auto?" Podigla sam obrve.
Osmjehnuo se bez i trunke kajanja. "Bio je to dobar
auto, vrlo brz. "
"Kako ti je proteklo drijemanje?", Upitala sam ga.
"Zanimljivo." Oči su mu se suzile.
"Što je?"
Spustio je pogled dok mi je odgovarao. "Iznenađen
sam. Mislio sam da su Florida ... i tvoja majka ... pa,
mislio sam da je to ono što si htjela. "
Blenula sam u njega u nevjerici. "Ali ti na Floridi po
cijele dane ne bi smio van iz kuće. Mogao bi izaći samo
noću, baš kao pravi vampir. "
Gotovo se osmjehnuo, ali ne sasvim. A onda mu se
osoba uozbiljilo. "Ostao bih u Forks, Bella. Ili na nekom
takvom mjestu ", objasnio mi je. "Negdje gdje ti ne
bih mogao nauditi. "
Nisam isprva shvatila što mi želi reći. Nastavila sam
ga blijedo gledati dok su mi se te riječi jedna po jedna
sastavljale u glavi poput neke grozne slagalice. Jedva da
sam bila svjesna toga da mi srce počinje sve jače tući;
samo sam, dok mi se disanje panično ubrzavao, osjetila
da me pod ozlijeđeni rebrima sve jače boli.
Ništa nije rekao; oprezno mi je promatrao lice dok je
bol koja nije imala nikakve veze sa slomljenim kostima,
jedna nemjerljivo jača bol, prijetila da me smozdimo.
A zatim je druga bolničarka odlučno ušla u sobu.
Edward je ostao sjediti mirno kao kamen dok mi je
uvježbanim okom promotrila izraz lica prije nego što će
se okrenuti aparatima.
451
"Je li vrijeme za još sedativa, srce?", Brižno me upitala,
potapšavši intravenozni drip.
"Ne, ne", promrmljala sam, nastojeći da mi se shrvanost
ne čuje u glasu. "Ništa mi ne treba." Nisam sada
mogla dopustiti da zažmiri.
"Nema potrebe da se junačiš, dušo. Bolje je da se previše
ne uzrujavaš; moraš se odmoriti. "pričekala je, ali ja
sam samo odmahnula glavom.
"U redu", uzdahnula je. "Imaš tipku kojom ćeš me
pozvati kad budeš spremna. "
Uputila je strog pogled Edward i još jednom zabrinuto
pogledala aparate prije no što će otići.
Hladne su mu se ruke našle na mome licu; zagledala
sam se mahnito u njega.
"Pssst, Bella, smiri se."
"Ne ostavljaj me", počela sam ga kumiti slomljenim
glasom.
"Neću", obećao mi je. "Daj se sada odmori dok ti
nisam pozvao sestru da ti dade sedative. "
Ali srce mi se nije moglo usporiti.
"Bella." Zabrinuto mi je podragao osoba. "Nikamo ne
otići. Bit ću uz tebe dokle god ti trebam. "
"Kunes se da me nećeš ostaviti?", Prošaptala sam. Pokušala
sam obuzdati barem pokušaje da dođem do zraka.
Pod rebrima me probadali.
Obujmio mi je obraze rukama i unio mi se u lice,
otvorenih i ozbiljnih očiju. "Kunem ti se."
Miris njegova daha smirio me. Nekako mi je ublažio
tupu bol disanja. Nastavio me gledati u oči dok mi se
tijelo polako opuštala, a piskanje se vraćalo u uobičajeni
ritam. Oči su mu danas bile tamne, bliže crnoj nego
zlaćanoj boji.
452 "Bolje?", Upitao me.
"Da", oprezno sam mu odgovorila.
Odmahnuo je glavom i promrsio nešto nerazgovjetno
u bradu. Izgledao čujem riječ "pretjerivanje".
"Zašto si to rekao?", Šapnula sam, trudeći se da mi
glas ne drhti. "Umorio si se od potrebe da me cijelo vrijeme
spašavaš? Želiš li da odem? "
"Ne, ne želim biti bez tebe, Bella, naravno da ne.
Budi razumna. A nemam ništa protiv ni da te spašava
- Da nije činjenice da te upravo ja dovodim u opasnost ...
da sam ja razlog što si tu. "
"Da, ti si razlog." Namrstila sam se. "Ti si razlog što
sam tu - živa. "
"Jedva." Govorio je pukim šapatom. "Umotana u zavoje
i gips, jedva pokretna. "
"Nisam mislila na svoje najskorije iskustvo bliske
smrti ", rekla sam, već pomalo srdita. "Nego na ostala
- Slobodno izaberi koje god želiš. Da nije tebe, već bih
trunula na groblju u Forks. "
Lecnuo se na moje riječi, ali teret krivnje nije mu se
izgubio iz očiju.
"Samo, to nije ono najgore", nastavio je šaptati. Ponašao
se kao da ništa nisam rekla. "Ni to što sam te vidio
tamo na podu ... svaljeno i slomljenu. "Grlo mu se stegnula.
"Ni to što sam pomislio da sam zakasnio. Čak ni
to što sam te čuo kako vrištiš od boli - sva ta nesnosna
sjećanja koja ću ostatak vječnosti nositi sa sobom. Ne,
ono najgore bio je osjećaj ... spoznaja da se neću moći
spriječiti. Uvjerenost da ću te osobno ubiti. "
"Ali nisi."
"Mogao sam. S takvom lakoćom. "
Znala sam da moram ostati smirena ... ali on je poku453
šava nagovoriti samoga sebe da me ostavi, a panika mi
je treperila u plućima, ne bi li nekako izašla.
"Obećaj mi", prošaptala sam.
"Što?"
"Znaš ti što." Polako sam se već ljutila. Tako se tvrdoglavo
htio zadržavati na negativnostima.
Opazio je promjenu u mome glasu. Oči su mu se
stisle. "Očito nisam dovoljno jak da se držim podalje od
tebe, pa će po svemu sudeći biti po tvome ... ubilo te to
ili ne ", grubo je dodao.
"Tako treba." Samo, nije mi dao obećanje - što mi
nije promaklo. Jedva sam susprezala paniku u sebi - nisam
više imala snage da obuzdavam bijes. "Rekao si mi
kako si se zaustavio ... sada bih voljela da mi kažeš zašto ",
oštro sam ga upitala.
"Zašto?", Oprezno je ponovio za mnom.
"Zašto si to učinio. Zašto nisi samo pustio da se otrov
proširi? Sad bih već bila poput tebe. "
Edward oči kao da su postale mutnocrne, a ja sam
se sjetila da mi to nikad nije kanio reći. Alice je zacijelo
bila obuzeta stvarima koje je saznala o sebi ... ili je vrlo
dobro pazila na svoje misli u njegovoj blizini - jer očito
nije pojma imao da mi je ona pojasnila tehniku nastanka
vampira. Iznenadio se rasrdio. Nosnice su mu se raširile,
a usta se ukrutila kao u kipa.
Nije mi imao namjeru odgovoriti, to je bilo posve
jasno.
"Prva ću priznati da nemam iskustva u vezama", rekla
sam. "Ali to mi naprosto djeluje logično ... on i
žena moraju biti donekle jednaki ... utoliko što jedno
od njih ne može dovijeka priskakati drugome u pomoć.
Moraju spašavati jedno drugoga u istoj mjeri. "
454 prekrižila je ruke na rubu moje postelje i spustio bradu
na podlaktice. Lice mu se izgladilo, Obuzdavši bijes.
Očito je zaključio da se ne ljuti na mene. Ponadala sam
se da ću imati prilike upozoriti Alice prije nego što mu
padne šaka.
"Spasio si me već", tiho je rekao.
"Ne mogu dovijeka biti Lois Lane", ostala sam uporna.
"Htjela bih biti i Superman."
"Ne znaš ti što tražiš od mene." Govorio je blago;
piljio je u rub jastučnice.
"Mislim da znam."
"Bella, ne znaš. Imao sam skoro devedeset godina
razmislim o tome, a još nisam siguran. "
"Zar bi htio da te Carlisle nije spasio?"
"Ne, ne bih to htio." Pričekao je prije nego što će nastaviti.
"Ali moj je život bio na izmaku. Ničega se nisam
trebao odreći. "
"Ti jesi moj život. Ti si jedino što bi mi bilo nesnosno
izgubiti. "Već mi je bolje išlo. Bilo mi je lako priznati mu
koliko ga trebam.
Samo, bio je vrlo smiren. Odlučan.
"Ne mogu to učiniti, Bella. Neću ti to učiniti. "
"Zašto ne?" Grlo mi je bilo promuklo, pa mi riječi
nisu bile onoliko glasne koliko sam željela. "Ne govori
mi da je to preteško! Nakon ovoga danas, ili, valjda, prije
nekoliko dana ... uglavnom, nakon toga, to bi trebalo
biti prava sitnica. "
Prostrijelio me pogledom.
"A bol?", Upitao me.
Problijedio sam kao krpa. Nisam si mogla pomoći.
Ali dala sam sve od sebe da mi se na licu ne vidi koliko
jasno se sjećam tog osjećaja ... te vatre u mojim žilama.
455
"To je moj problem", rekla sam mu. "Mogu je istrpjeti."
"Moguće je dovesti hrabrost do točke na kojoj prerasta
u ludost. "
"To nije bitno. Tri dana. Pa što. "
Edward je opet napravio grimasu kad su ga moje riječi
podsjetile na to da sam obavještenija nego što je htio
da ikada budem. Gledala sam ga kako suzbija ljutnju,
kako kalkulira u očima.
"Charlie?", Odsječno me upitao. "Renée?"
Minute su prošle u tišini dok sam se upinjala odgovoriti
na njegovo pitanje. Zaustila sam, ali ni glasa nisam
ispustila. Zatvorila sam usta. Pričekao je, a na licu mu se
stvorio pobjedonosan izraz, jer je znao da nemam pravoga
odgovora na to.
"Slušaj, ni to nije u pitanju", napokon sam promrmljala;
glas mi je bio neuvjerljiv kao i svaki put kad bih
lagala. "Renée je oduvijek donosila odluke koje idu njoj
u prilog - sigurna sam da želi i ja postupam jednako
tako. A Charlie je otporan, naviknula se na samovanje.
Ne mogu se dovijeka brinuti za njih. Moram živjeti vlastiti
život. "
"Upravo tako", brecnuo se. "A ja ti ga ne kanim
okončati. "
"Ako čekaš da dospije na samrt, dopusti da te obavijestim!
Upravo stižem odande! "
"Oporavit ćeš se", podsjetio me.
Duboko sam udahnula da se smirim, zanemarivši bolan
grč koji sam time zaradila. Zagledala sam se u njega,
a on se zagledao u mene. Nije mu bilo pomirljivosti u
izrazu lica.
"Ne", polako sam kazala. "Neću se oporaviti."
456 Čelo mu se naborala. "Naravno da hoćeš. Možda ti
ostane pokoji ožiljak ... "
"Nisi u pravu", uporno sam nastavila. "Umrijet ću."
"Ma daj, Bella." Zabrinuo se. "Izaći ćeš odavde za
nekoliko dana. Najdalje za dva tjedna. "
Prostrijelila sam ga pogledom. "Možda ne umrem
sada ... ali umrijet ću prije ili poslije. Svake minute svakoga
dana sve sam bliže tome. A i ostarjet ću. "
Namrštio se kad je shvatio što mu hoću reći. Dugim
je prstima pritisnuo sljepoočnice i sklopio oči. "Tako to
mora biti. Tako treba biti. Tako bi i bilo da me nema - a
ne bi me trebalo biti. "
Frknula sam. Iznenađeno je otvorio oči. "To je glupo.
To je kao da dođeš nekome tko je upravo dobio zgoditak
na lutriji, uzmeš mu novac i kažeš: 'Čuj, daj da se samo
vratimo na ono kako bi trebalo biti. Tako je bolje. 'A ja
ti to ne pušim. "
"Teško da sam ja zgoditak na lutriji", zarežao je.
"Imaš pravo. Daleko si bolji. "
Zakolutao je očima i stisnuo usne. "Bella, neću više
s tobom o tome. Odbijam te prokleti na mrak za sve
vijeke vijekova i tu je kraj te priče. "
"Ako misliš da je tu kraj te priče, onda me ne znaš
dobro ", upozorila sam ga. "Nisi ti jedini vampir kojega
poznajem. "
Oči su mu opet pocrnjeli. "Alice se ne bi usudila."
I na trenutak je izgledao tako strašno da sam mu povjerovala
i preko volje - nisam mogla ni zamisliti da bi
netko mogao biti dovoljno hrabar da mu se suprotstavi.
"Alice je to već vidjela, zar ne?", Pretpostavila sam.
"Zbog toga te tako smeta sve to što ona govori. Jer zna
da ću biti poput tebe ... jednog dana. "
457
"Nije u pravu. Također te vidjela mrtvu, ali ni to se
nije obistinilo. "
"Mene nikad nećeš uloviti kako se kladim protiv Alice."
Vrlo smo dugo samo buljili jedno u drugo. Bilo je
tiho, izuzev brujanje aparata, piska, kapanja, kucanja
velikoga zidnog sata. Izraz lica naposljetku mu se smekšao.
"Onda, na čemu smo sada?", Upitala sam ga.
Neveselo se zahihotao. "Vjerujem da se to zove pat
pozicija. "
Uzdahnula sam. "Jao", promrsio sam.
"Kako se osjećaš?", Upitao me, bacivši pogled prema
tipki za bolničarku.
"U redu sam", slagala sam.
"Ne vjerujem ti", blago je rekao.
"Ne spava mi se."
"Moraš se odmoriti. Ne gode ti sve ove silne prepirke. "
"Popusti, onda", predložila sam mu.
"Dobar pokušaj." Maši se tipke.
"Ne!"
Prečuo me.
"Da?", Zakriještao je glas iz zidnog zvučnika.
"Mislim da smo spremni za nove sedative", smireno
je rekao, zanemarivši moj ljutiti izraz.
"Poslat ću sestru." Glas je zvučao kao da se teško dosađuje.
"Odbiti ću sedativ", obećala sam mu.
Pogledao je prema vrećici s drip koja mi je visila
kraj uzglavlja. "Mislim da te neće zamoliti da nešto progutaš."
458 Bilo mi se počelo ubrzavati. Opazio je strah u mojim
očima i ozlojeđen uzdahnuo.
"Bella, trpiš bolove. Trebaš se odmarati ozdraviti.
Zašto si tako nedokazan? Više te neće bosti nijednom
novom iglom. "
"Ne bojim se ja igala", progunđala sam. "Bojim se
sklopiti oči. "
Zatim se onako izvijen nasmiješio i primio mi lice.
"Rekao sam ti da nikamo ne idem. Ne boj se. Dokle god
je tebi drago zbog toga, bit ću uz tebe. "
Osmjehnula sam se i ja njemu, zanemarivši bol u
obrazima. "Govorimo o vječnosti, znaš."
"Ma, predomisliti ćeš se ti već - samo si se zatelebala."
Odmahnula sam glavom u nevjerici - od čega mi se
zavrtjelo. "Šokirala sam se kad je Renée povjerovala u to.
Znam da ti znaš bolje. "
"U tome je divota ljudskosti", kazao mi je. "Stvari se
promijene. "
Suzila sam oči. "Da nisi računao s tim."
Smijao se kad je bolničarka ušla, spremno držeći
injekciju u ruci.
"Ispričavam se", otresit je kazala Edward.
Ustao je i otišao do kraja sobica, gdje se naslonio na
zid. Prekrižio je ruke i pričekao. Nisam odvajala pogled od
njega, još uvijek sumnjičava. Spokojno me pogledao u oči.
"Evo, dušo." Sestra mi je sa smiješkom ubrizgali lijek
u cjevčica. "Sad će ti biti bolje."
"Hvala", procijedila sam bez i trunke zahvalnosti.
Nije dugo trebalo. Gotovo smjesta sam osjetila kako mi
pospanost počinje kolati krvotokom.
"To bi trebalo biti dovoljno", promrmljala je dok su
mi se kapci spuštali.
459
Zacijelo je zatim izašla, jer mi je nešto hladno i glatko
dodirnulo osoba.
"Ostani." Profrfljala sam tu riječ.
"Hoću", obećao mi je. Glas mu je bio prekrasan, poput
uspavanke. "Kao što sam rekao, dokle god si ti sretna ...
dokle god je to ono najbolje za tebe. "
Pokušala sam odmahnuti glavom, ali bila mi je preteška.
"Nije to isto", promumljala sam.
Nasmijala se. "Ne brini sad zbog toga, Bella. Možeš se
svađati sa mnom kad se probudiš. "
Mislim da sam se nasmiješila. " 'Kay."
Osjetila sam njegove usne na svome uhu.
"Volim te", šapnuo mi je.
"I ja tebe."
"Znam", tiho se nasmijala.
Malo sam okrenula glavu ... tražeći. Znao je što to
tražim. Usnama je blago dodirnuo moje.
"Hvala", uzdahnula sam.
"Kad god poželiš."
Više zapravo uopće nisam bila prisutna. Ali slabašno
sam se oduprla omama. Još sam mu morala reći samo
jednu stvar.
"Edward?" Dala sam sve od sebe da mu razgovjetno
izgovorim ime.
"Da?"
"Kladim se na Alice", promrsio sam.
A onda se noć sklopila nada mnom.
